Osudi Joea Šimunića pridružio se i predsjednik Republike koji poziva Hrvatski nogometni savez da poduzme određene radnje kako bi se sačuvao ugled zemlje. Kakvog li licemjerja.
Javlja se šef države koji je u Izraelu narušio ugled svoje zemlje kada je u Knessetu spominjao postojanje „ustaških zmija“, što je tipični boljševički rječnik s kojim se etiketira Hrvate otkad su partizani na mazgama i krvavih ruku ušli u otvoreni grad Zagreb.
Javlja se predsjednik „crvene“ Hrvatske koji je našu zemlju osramotio u tzv. Republici Srpskoj u BiH kada je polagao vijence na grobovima ratnih žrtava velikosrpskog agresora, i legitimirao ovu genocidnu tvorevinu.
Javlja se onaj predsjednik koji se ljubio tri puta s četničkim vojvodom koji tvrdi da je „Vukovar srpski grad“.
Javlja se onaj predsjednik koji predlaže povlačenje hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije kako Srbija ne bi eventualno pred međunarodnim sudom bila osuđena za genocid nad Hrvatima.
Javlja se onaj predsjednik za kojega su partizanske kape „lijepe“ kape, iako su jugoslavenski nositelji „trorogih“ kapa počinili zvjerstva nad Hrvatima.
Javlja se i ministrica vanjskih poslova koja je pred partizanskim ratnim veteranima u Srbu održala vatreni govor u stilu Slobodana Miloševića, da još nisu gotove sve bitke.
Javlja se ministar obrazovanja koji bi Šumunića poslao profesoru povijesti da ga pouči što znači za „Za dom“, iako upravo ministru treba profesor povijesti da ga pouči tko je bio „maršal Tito“. Da ne bi Šimunića možda poučavao ljubitelj Tita Tvrtko Jakovina?
Javlja se vlada koja je nedavno u registar stranaka upisala novu Komunističku partiju.
Javlja se licemjerje kada treba zataškati visoku stopu nezaposlenosti i promašaje u gospodarstvu.
Zahvaljujući „našim“ dojavnicima, i njemački Bild se raspisao o „fašizmu“ nekadašnjeg igrača Bundeslige, da bi se pažnju skrenula s Lex Perkovića i neokomunizma u Hrvatskoj.
Sjećamo se kako je anonimna osoba prijavila Marija Mandžukića kada je nakon vijesti o konačnoj oslobađajućoj presudi generalu Gotovine salutirao nakon pobjede Bayerna, što je protumačeno kao da je navodno pozdravio Adolfa Hitlera. Njemačko državno odvjetništvo je nakon toga poduzelo hitne izvide, i zaključilo da nema elemenata kaznenog djela, jer je Mandžukić salutirao vojnički kako salutiraju Saveznički vojnici. Mandužukić je salutirao u čast generala Gotovine koji je antifašistički general Hrvatske vojske. Međutim, svijetom se pronijela vijest da je jedan Hrvat izazvao „fašistički incident“. Tako to već ide 70 godina.
Dragovoljci i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) borili su se u Vukovaru protiv velikosrpske soldateske, i bili su spremni za dom, za obranu doma, i to im je pisalo na njihovom amblemu na rukavu dok su ginuli za slobodu svog naroda i nezavisnost njegove države, ali isti koji danas osuđuju Šimunića, osuđivali su i hosovce, isti mediji, isti novinari, isti političari, isti oni koje je Siniša Glavašević nazvao veleizdajnicima. Prokazivači su jedino u pravu ako su četnici antifašisti. Neki prokazivači su nekoć prizivali tenkove JNA na Hrvatsku, i na zločinca Tita gledaju kao na „brand“ Hrvatske.
Policija je rekla da u Šimunićevom veselju radi pobjede nad Islandom i plasmana na nogometno Svjetsko prvenstvo u Brazilu nema elemenata kaznenog djela. Unatoč tome osude i dalje pljušte sa svih strana.
Naravno da nema elemenata kaznenog djela, jer u RH nije zabranjeno isticanje komunističkih i ustaških simbola, a Za dom spremni k tome nije samo ustaški simbol nego i povijesni simbol iz doba bana Jelačića, i simbol hrvatskih branitelja i ratnih veterana pod kojim je Udruga bojovnika HOS i registrirana od strane nekadašnjeg Račanovog režima.
Dobroslav Paraga je 2000. godine predlagao tom i takvom režimu da se zabrani četnička, fašistička, nacistička, komunistička i ustaška simbolika, ali odgovor režima je bio „šutnja“. „Za dom spremni“ sigurno ne spada pod ustašku simboliku, jer onda je sumnjiva i kuna, sumnjiv je onda i hrvatski jezik, sve je sumnjivo što je hrvatsko, kao u vrijeme socijalizma.
Danas se licemjerno prekršajno odgovara zbog „Za dom spremni“, ali ne i zbog crvene zvijezde petokrake – simbola boljševika i totalitarnog komunizma, i slavljenja masovnog zločinca Tita. „Za dom spremni“ se vodi pod agendu kaznenog djela „govora mržnje“, ali sud onda mora dokazati da izricatelj ovog usklika nekoga ili neku skupinu ljudi mrzi; naravno, u državi koja nije funkcionirajuća pravna država je lako nekome prikvačiti optužbu i osudu da mrzi iako ne mrzi, jer ne vlada vladavina prava nego licemjerje.
Šimunića i druge reprezentativce Vatrenih se licemjerno šalje u memorijalni muzej u Jasenovac, ali gdje je memorijalni muzej na Golom otoku, jer bi takvo jedno spomen-područje Vatreni sigurno isto htjeli obići, jer nema antifašizma bez antikomunizma. To tvrdi i profesor povijesti Ivo Banac. Gdje je muzej u spomen na žrtve titoizma/komunizma u Zagrebu? To sve skupa nije samo licemjerje nego i primitivizam, hajdučija nad povijesnom istinom je to. Licemjerje vladajuće politike u Hrvatskoj predstavlja silovanje povijesne istine. Kao što postoji samo jedna Kolona sjećanja u Vukovaru, tako postoji i samo jedna jedina povijesna istina, i ona uvijek pobjeđuje, jer njoj pripada vječnost.
Piše profesor Goran Jurišić
Nema komentara:
Objavi komentar