U srpnju 2006 (ili 2007 ?) New York Times je objavio proglas pod naslovom:
“Daljnji koraci nakon istospolnog braka: nova strategijska vizija za sve naše obitelji i veze”, koji je potpisalo više od tri stotine LGBT-aktivista,4 umjetnika, novinara, odvjetnika i profesora s najuglednijih američkih sveučilišta.
U tom se proglasu izričito kaže da je zalaganje za homoseksualni brak samo dio šireg nastojanja da se uvedu i legitimiraju i druge, još raznolikije vrste obitelji. Tvrdi se da se razni modusi organiziranja obitelji nikako ne daju uklopiti u samo jedan postojeći kalup i da načini kako se obitelji mogu formirati ne poznaju nikakve granice.
Stoga se zahtijeva da se dopusti cvjetanje tisuću cvjetova te da država prizna alternativne oblike obitelji, od onih s više od dva seksualna partnera pa sve do stvarno inovativnog obiteljskog aranžmana u kojem “homoseksualni par odluči stvoriti i podizati dijete zajedno s nekom drugom homoseksualnom osobom ili parom, u dva odvojena domaćinstva”.
Ako dakle brojni istaknuti pristaše homoseksualnog braka čak i sami javno proklamiraju da njihova pozicija konzekventno vodi u tako ekstremne zahtjeve, treba li onda čuditi da se mnogi ljudi protive tom čitavom pokretu i da vide homoseksualni brak kao ozbiljnu prijetnju instituciji obitelji u sadašnjem obliku?
Nema komentara:
Objavi komentar