nedjelja, 11. rujna 2011.

Da, pogrešio sam 1991. a i 2005.





Danas popodne pozdravio sam se s susjedom, rastanak zauvijek, tako on tvrdi.
Ja ne idem na put, ali on ide.
Ide na daleki put, na drugu stranu ove kugle zemaljske.
Onako šokiran sasuo sam salvu pitanja "gdje, zašto, kako, kada ......"





Razgovor je tekao otprilike ovako.

-slušaj susjed odoh, odoh, odoh.
-gdje ćeš, na godišnji- pitao sam ga ironično znajući da jedva
preživljava u svojem dvosobnom stanu.
-ne prijatelju, ne, odoh u Australiju
-ha, ha, ha, ma koja Austalija, pa onaj tvoj stari Uno nemože ni do prve benzinske
-Ajd, nemoj me zajebavat, idem stvarno.

Vidio sam da se čovjek ne šali, pa sam i ja prestao lupetati. Dobio je čovjek sve papire i ide prvo on, a za šest mjeseci dolazi za njim i ostatak porodice, supruga i dvoje djece.

Nekako mi se sve to činilo čudno, čudna odluka da jedan čovjek koji ima na svojim leđima 44 godine, dvoje djece koji su zagazili u pubertet, napušta sve i odlazi u novi život.

Svi moji ukućani su buljili u njega s velikim upitnikom iza pitanja ZAŠTO?

Napokon kreće monolog našeg susjeda:


"Gledajte, pa neide se meni, a ni mojoj ženi, a djeca ko djeca još nemaju pojma kolika je težina te odluke. Međutim ova država me poterala, država za koju sam se borio skoro četiri godine. Kao što i znate nisam bio ranjen, ostao sam čist u glavi, mislio sam, imam posao, oženio sam se , živim u svojoj državi, pa gdje ćeš bolje uvjete. Došle pretvorbe, jamio je ko je jamio, jedino ja pošteno ujutro na posao, popodne na selo i tako dan za danom, Hvala Bogu zdravlje služi. Tako smo prije pet godina odlučili kupiti stan, kredit povoljan u švicarcima, rata nešto malo veća nego što smo plaćali najamninu, nekih 1.880,00 kuna. Moja plaća, skoro 5 tisuća, a suprugina oko 4 tisuće kuna, sreća i veselje, pomislih stan je moj, imamo našeg malog fiata i eto to je to.


E, sreća, mir i blagostanje nebi dugo. Supruga izgubi posao i ode njena plaća, gdje god bi tražila posao dobijala bi odgovore da je već u godinama i tako. Meni plaća iz mjeseca u mjesec sve manja, pa nema više dodataka, nema cipelarine. Djeca rastu, traže, a novčanik sve tanji i tanji.


Onda opet šok, povećaše se kamate na kreditu, rata ode gore, zatim počeo skakati franak i rata ode u visine. Dođem u banku tražeći neko objašnjenje, a službenica već iznervirana od silnih upita jednostavno me otpili, pronađem osobnog bankara i gospodim mi kaže, bit će sve uredu, sredit će se situacija, morate stisnuti zube i pregrmit ćete ovo teško razdoblje.

Ajde malo me utješio. Međutim franak ode u nebesa, a moj kredit se skoro udvostručio, a isto
tako i rata. Ode moja cijela plaća na ratu kredit. Tražio sam u firmi da mi uplaćuju 2000 kuna na ratu kredita jer ja i moja obitelj mora živit od nečega, pa mi je poslodavac izašao u susret.
Slučajno sam saznao da postoji mogućnost da apliciram za visu i sve te papire za Australiju pa sam onako ljut otišao i prijavio se.


Prije tri mjeseca dobijem dopis od banke da im dugijem skoro 30.000 kuna jer rate nisu plaćane u potpunosti. Odem u banku, a bolje da i nisam otišao.
Kaže moj osobni bankar da polako gubim kontrolu nad kreditom, dugujem sada puno više nego onih 30 tauzenki, zbog zateznih kamata. Najveća ironija je ta što je moj kredit narastao tako da nakon pet godina otplaćivanja nisam još ni načeo onu glavnicu. Zapravo nisam ni blizu glavnici kredita i kada se dodaju još te kamate ode to u nebesa.


Kažem ja "nema se love". Bankar, ovaj put cijepljen protiv ljubaznosti, kaže gospodine trebali ste misliti na sve rizike kada ste potpisivali ugovor o kreditu, to je izričito vaš problem. Vi ste onda pogriješili 2005 što ste potisali taj ugovor.


Odgovorim mu "gospodine nisam ja pogrešio samo 2005, godine nego i 1991. godine što nisam otišao u Njemačku kada sam imao priliku i posao nego sam ostao braniti svoju Hrvatsku.


Odvalim ja njemu u bijesu "idem ja van iz stana, pa neka se banka namiri. Gospodin poslovično ozbiljan kaže "e nije baš tako", mi stan ne možemo prodati za taj iznos kolika je visina kredita pa ćemo vam blokirati vaš račun, što znači da gubite vaša prava bilo gdje i još mnogo toga, bla, bla, bla.
Ljut, pucam od bijesa, kresao sam im sve i na zemlji i na nebu. Dođem kući, kad žena pokazuje neku koveru. Otvorim kada ono pozitivan odgovor od Australske ambasade. Riješio sam u mjesec dana svu papirologiju i sada znam da imam posao u Australiji, radit ću za početak na baušteli, 2400 dolara (australskih) plaća. Nakon tri mjeseca kada riješim sve tamo što se tiče papirologije, mogu riješiti stambeni prostor i dolaze mi žena i djeca. Žena je isto dobila posao, a djeca će se snaći u školi i to je to.

Prije nekoliko dana navratio sam u banku i rekao gospodo uzmite stan, blokirajte što god hoćete i usput JEBITE SE I VI I OVAJ SISTEM ZA KOJI SAM SE JA BORIO"


Ja odoh radit i živit pravi život.

Eto to je priča moga susjeda koja je mene totalno zbunila. Moram priznati nisam u financijskim problemima ali živim ko krtica pod zemljom. Volio bi i ja živiti život. Čekam prva iskustva mojeg susjeda u "novoj" zemlji.


1 komentar:

  1. Jeste li u potrazi za kredit? Ili su vam odbili kredit od strane banke ili financijske institucije za jedan ili više razloga? Imate pravo mjesto za zajam rješenja upravo ovdje! Elina Johnson kredit tvrtka smo ograničeni u davati kredite poduzećima i pojedincima u niske i pristupačne kamatnu stopu od 2%. Molimo kontaktirajte nas putem e-maila danas putem elinajohnson11@hotmail.com

    PODNOSITELJ PODACI:

      1) Puno ime:
      2) Zemlja:
      3) Adresa:
      4) Država:
      5) Sex:
      6) Bračno stanje:
      7) Zanimanje:
      8) broj telefona:
      9) Trenutno položaj u mjesto rada:
      10) Mjesečni prihod:
      11) Iznos je potrebno:
      12) Zajam Trajanje:
      13) Svrha kredita:
      14) Religija:
      15) Jeste li primijenjena prije;
      16) Datum rođenja;
      hvala,
    Gospođa Johnson Elina

    OdgovoriIzbriši

Popularni postovi